jos jedan blog u nizu

Ne znam puno o majcinstvu jer taj dio zivota jos nisam iskusila niti prosla i nadam se da cu uskoro za par godinica. Jer kako sada stvari stoje necu skoro. No htjela bi reci da se osjecam staro za majku kad vidim koliko mladjih od mene zatrudne pa cak i ne razmisljajuci o uvjetno receno posljedicama. Sad kad sam presla 30. svakom godinom zelim dijete sve vise i vise cak mi se i vraca ona moja zelja iz 18. godine da budem samohrana majka jer danas kad gledam oceve to je sve ne zrelo i ne spremno..Svaka cast izuzecima, ne kazem da ih nema ali ja osobno ne znam jos ni jednog ; kad ga upoznam bit ce mi cast. Ne znam da li je ko primjetio ali majke iznad 30-te gledaju kao da su vanzemaljke, kao da su pale s Marsa sto zele se posvetiti prvo sebi (karijeri,fakultetu) pa onda da budu spremne za slijedeci korak.
Osobno sam htjela zavrsiti prvo fakultet od kojeg sada bas i nemam neke korisiti jer se jos nisam zaposlila u struci a kakvo je sada vrijeme ko zna kada cu pa si kontam kako cu odgajati dijete kad nemam novaca?a moje prijeteljice tj poznanice koje imaju djecu vele da novci nisu potrebni za dijete da je potrebna samo zelja iljubav a ostalo sve dodje za tim..Pa si malo gledam te poznanice..jedna se rastala i sada radi na brodovima dok joj mama odgaja, druga radi dobar posao sa muzem i onda si ja kontam "lako njima reci kad one imaju osiguranu buducnost" pogotova ova udana, dok ja nemam skoro nista svoje. Da, znam nisu novci sve ali u sadasnjoj drzavi i drustvu nazalost sve vise primjecujem da je sve vise ljudi kojima novci vise znaci nego bilo sto drugo. Cak znam jednu sekinu prijeteljicu koja radja dijecu samo da bi dobila novce od drzave i da se moze reci da je majka a ne zbog svih prednosti i radosti koje donosi to dijete. Htjela bi dijete i znam da sam spremna za njega jer vidim po sebi kako reagiram na svog necaka i kako pazim na njega kao da je moj i volim kao da sam ga ja rodila. I seki kada bude tesko samo joj velim „seko pogledaj kako imas predivno,pametno i brizno dijete i shvatit ces da za nicim nemas zaliti niti razloga biti tuzna ikada u zivotu“.
Ne zelim da ko god da ovo cita da omalozavam te svoje poznanice ili bilo koju zenu koja rodi i u teenagerskoj dobi ili kasnije.Svaka cast njima i vjerujem da nemaju neku vrste podrske i ljubavi da nebi ni rodile ili zadrzale dijete.Svaka cast tim zenama. Ali zelim reci da ima nas iznad 30-te i da nismo pale s Marsa niti Venere vec samo drugacije razmisljamo i ocito da imamo drugacije mogucnost ili kak bi moja seka rekla drugacije nam je grah pao No zar smo mi iznad 30-te mozda drugacije zbog toga? Mislim da ne.

Ne znam da li ste primjetili (ovo se najvise odnosi za nas „starije“ iznad 25.- 30.) da je tesko naci novog prijatelja. Sto si stariji to je teze.. Kad smo bili mali dovoljno je bilo „Bok! Mogu se igrati s vama?“ A sada i da se samo nasmjesis drugoj osobi ljudi vec pomisle da si na necemu ili ne daj boze da pocnem neki dialog u redu u Fini,trgovini i slicno, smatraju te ludjakom. Ne nisam nista od navedenog ni pokusala ali mi padne na pamet da neku zenskicu pitam gdje je kupila cipele, unatoc cinjenici da nisam bas tipicno zensko tj ne zanimaju me bas toliko cipele, ali nisam se nikad usudila ni pokusati. Zanima me da li je jos ko imao ovako razmisljanje? Ponekad sumljam da ima jos neko kao ja ali ako ovdje kao sto rekoh naidjem na 1 osobu mislim da cu biti uzasno sretna da cu...hm..moram dobro razmisliti o tome sto cu od srece napraviti..no prijedloge primam
Ugl..uistinu je tesko naci prijatelja ma i poznanika novog, pogotovo kad si ne zaposlen pa i nemas bas radne kolege a svi iz srednje ili osonovne skole su te il zaboravili ili imaju svoje zivote pa je malo apsurdno ih nazvati ili preko FB kontaktirati da odete na kavu kada su kilometrima od vas. Mozda sam ja smotana, mozda je to samo moj problem no voljela bi znati da li ima jos neko ko bi hjteo prijatelja a da ne ispadne jadan ili ocajan. Evo ovih dana sam kao pocela s kontaktima s jednom curom al odmah u pocetku problemi..nisu bitni koji to je za neku drugu temu. Htjedoh reci. Ove kao web stranice koje su prije psotojala za nalazenje bar penpala u Hrvatskoj su nestale. Sada su samo tipa Iskrice na kojoj se nalaze vecina nekih likova koji kada im kazes da zelis prijateljstvo i nista vise misle da lazes ili da nisi normalna. Mozda i nisam kada jos uvijek vjerujem u pravo prijateljstvo da za pravog prijatelja kojem mozes povjeriti sve,vjerovati ces uciniti sve i koji naravno ti nece zabiti noz u ledja,koji ce htjeti razgovarati otvoreno s tobom i koji ce te saslusati..Kao sto rekoh mozda sam uistinu ne normalna, al jbg moj problem
Tako ako je neko naisao na neki sajt za samo prijateljstvo a da je na hrvatskom jeziku neka javi Jer odbijam vjerovati da ljudima vise nije vazno prijateljstvo vec samo poznanstvo i kakve ima korisit od tog prijatelja. Primjetila sam da je to dosla ucestalo jer naime znam takvu jednu osobu s kojom naravno i nisam vise u nekom kontaktu. Nadam se da mi ni nece nikada ni zatrebati od te osobe pomoc.
Raspisah se dosta..eto mislim da cu zavrsiti s ovim za sada..nemam vise inspiracije..Hvala svima unaprijed sto su procitali i neki komentar udjelili


Uploaded with ImageShack.us

DA dobro ste procitali koliko imam godina ^_^ Nakon dugog razmisljanja odlucila sam da neka razmisljanja podjelim ko god bude htjeo citati na ovom blogu. Sumljam da cu imati veliki broj al nadam se da cu bar jednog ili jednu istomiljenika/istomisljenicu naci. Necu pisati samo o nekoj odredjenoj temi. Budem pisala sto god mi padne na pamt, ali moram vas upozoriti da sam nova u ovome i da mi bas gramatika nije jaca strana ^_^
Kako bi moj medju omiljenim likovima rekao
Lice long and prosper!